Aktuar –  stručno lice koji primjenjuje statističke metode, teoriju vjerovatnoće i finansijsku matematiku na pitanja osiguranja, ulaganja sredstava osiguranja, finansijskog upravljanja i drugo;
Aktuarska matematika – grana matematike primijenjena u osiguravajućoj djelatnosti, obezbjeđujući joj matematičke pretpostavke uz uključivanje teorije vjerovatnoće. Aktuarska matematika omogućava pravilno određivanje učestalosti nastanka osiguranih događaja, izračunavanje premija, analizu premije i šteta, proračun neophodne visine rezervi…

Bonus- umanjivanje premije osiguranja u vidu popusta kod obnove osiguranja ukoliko osiguranik nije imao štetu. Obračunava se godišnje prilikom plaćanja premije i obično u određenom postotku;
Broj polise – oznaka za identifikaciju izdate polise. Na većini štampanih obrazaca polise koje tek treba da se popune, većinom je već utisnut broj polise. Svako lice koje radi na prodaji osiguranja, polise zadužuje prema njihovim brojevima;

Cedent -  fizičko ili pravno lice koje neko svoje pravo ustupa drugom licu, cesionaru.  U osiguranju cedentom se obično naziva osiguravač koji predaju reosiguravaču dio svog portfelja osiguranja koji ne može ili ne želi sam da snosi;

Djelimična šteta – kada je ostvarenjem osiguranog slučaja prouzrokovano samo oštećenje, ali ne i uništenje osiguranog predmeta. Ovakve štete dešavaju se u svim granama osiguranja osim u osiguranju života;
Dnevna naknada – ugovorena suma osiguranja koju osiguranik prima za svaki dan privremene radne nesposobnosti. Uslovima osiguranja utvrđuje se najduže trajanje isplate ove nadoknade po svakom osiguranom slučaju;
Doplatak za povećani rizik – doplatak na redovnu premiju osiguranja zbog pokrivanja povećanog rizika;
Dopunski rizici – dopunskim rizicima se proširuje osiguravajuće pokriće kako bi se što potpunije zadovoljile potrebe osiguranika. Ukoliko ne postoji osiguranje od osnovnih rizika, nije moguće ugovarati ni pokriće za pojedine dopunske rizike;

Fakturisana premija – premija osiguranja koju je ugovarač osiguranja odnosno osiguranik, polazeći od zaključenog ugovora o osiguranju, dužan da plati u odredjenom vremenskom roku i na odredjeni način. Premija se obračunava prema osiguravavčevom cjenovniku osiguranja, a plaća na osnovu pismene isprave, odnosno fakture. 
Franšiza -  dio štete, koji po osnovu zaključenog ugovora o osiguranju, osiguranik snosi sam. Taj dio se pojavljuje kao odredjeni novčani iznos ili postotak štete. Svrha je da osiguranik čini sve što je u njegovoj moći da do štete ne dodje ili da bude što manja, dok se osiguravač oslobadja srazmjerno visokih troškova plaćanja sitnih šteta. Ako je predvidjeno da osiguranik snosi dio štete, u svakom slučaj  bez obzira na njenu visinu, radi se o odbitnoj franšizi. Ukoliko šteta u cjelosti pada na osiguranikov teret onda kada je niža od ugovorenog iznosa, a na osiguravačev teret ako je viša, tada je riječ o uslovnoj franšizi.
Funkcionalna premija – dio premije osiguranja, koji prema našem zakonu, sačinjava sredstva namijenjena za isplatu osiguravačevih obaveza prema osiguraniku i za obrazovanje rezervi-tehnička premija, kao i sredstva namijenjena sprečavanju i suzbijanju tizika koji ugrožavaju imovinu i lica – doprinos za preventivu.

Garantna rezerva - iznos sredstava koje društvo za osiguranje mora imati radi
obezbjeđenja trajnog izvršavanja obaveza i ne može biti niža od izračunate margine
solventnosti;
Garantni fond – iz njega se obezbjeđuje obeštećenje osobama koje pretrpe štetu nastalu upotrebom neosiguranog motornog vozila, vazduhoplova ili drugog prevoznog sredstva, nepoznatog motornog vozila ili vozila osiguranih kod osiguravača koji su u međuvremenu otišli u stečaj;

Izdavanje polise – postupak kojim se potvrđuje da je zaključen ugovor o osiguranju. Nakon sklapanja ugovora o osiguranja osiguravač ugovaraču osiguranja, odnosno osiguraniku dostavlja pismenu ispravu – polisu osiguranja. Nakon toga korisnik osiguranja, odnosno osiguranik ostvaruje svoja prava ako dođe do osiguranog slučaja;
Industrijski rizici – niz rizika koji ugrožavaju industrijska i zanatska preduzeća. Među industrijskim rizicima najvažniji je požar, zatim lom mašina, lom stakla, prekid rada, provalna krađa i razbojništvo i dr.;

Jednokratna premija – novčani iznos u osiguranju života  ili osiguranju rente kojim se odjednom obezbjeđuje odgovarajuće osiguranje za cjelokupno trajanje osiguranja. Za istu sumu osiguranja jednokratna premija je manja od zbira ukupno plaćene premije koja bi se izmirivala u djelovima tokom više godina;

Karenca – razdoblje na početku ugovorenog trajanja osiguranja za vrijeme kojeg osiguravač nije u obavezi ako nastupi osigurani slučaj;
Kasko osiguranje – dobrovoljno osiguranje prevoznih sredstava (trupa, uređaja, opreme i pribora) od oštećenja, uništenja ili nestanka. Javlja se kao kasko osiguranje motornih vozila, pomorsko, rječno i vazduhoplovno kasko osiguranje;
Korisnik osiguranja – fizičko ili pravno lice u čiju korist se osiguranje ugovara i  kome se isplaćuje ugovorena osigurana suma;

Margina solventnosti - iznos sredstava koje društvo za osiguranje mora obezbjediti
da bi trajno izvršavalo svoje obaveze po ugovorima o osiguranju;
Malus – kazneni doplatak na premiju zbog nastalih šteta koji osiguravač obračunava osiguraniku;
Materijalna šteta – šteta na stvarima, nastala njihovim oštećenjem, uništenjem ili povredom osiguranikovog imovinskog prava;
Mjesto osiguranja – pod ovim pojmom se podrazumijeva prostorno važenje, odnosno područje važenja osiguranja;

Nagrada za spasavanje – je pokrivena osiguranjem samo u slučaju ako je spasavanje bilo neophodno kako bi se izbjegli osigurani rizici. Za spasavanje vezano za opasnosti koje nisu pokrivene osiguranjem, osiguravač nije dužan da isplati bilo kakav iznos;
Nadosiguranje – javlja se kada je suma osiguranja veća od stvarne vrijednosti osiguranog predmeta;
Najveća moguća šteta – najveća šteta za koju se smatra da se može desiti u datom osiguranju (razorna prirodna nepogoda, veliki požar, saobraćajna nesreća…). Osiguravač se obično rastertećuje velikog dijela ovako krupnog rizika predajući ga reosiguravaču;
Najniža premija – donja granica novčanog iznosa za koji će osiguravač prihvatiti rizik u osiguranje;
Naknada iz osiguranja – vrijednost, uglavnom novčana, na koju osiguranik, odnosno korisnik osiguranja polaže pravo ukoliko nastupi osigurani slučaj;
Nematerijalna šteta – povreda ličnih prava, zdravlja ili obaveza neke osobe. U najvećem broju slučajeva to podrazumijeva pretrpjeni bol i patnju osobe;
Nelikvidnost – stanje u kojem društvo za osiguranje nije u mogućnosti da isplaćuje svoje  dospjele obaveze u toku redovnog poslovanja;

Osiguravač – pravno lice koje se ugovorom o osiguranju obavezuje da će osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja isplatiti ugovorenu naknadu iz osiguranja ukoliko se desi osigurani slučaj;
Osigurana suma – naknada iz osiguranja koju osiguravač isplaćuje osiguraniku ukoliko se desi osigurani slučaj;
Osiguranik – pravno ili fizičko lice koje sa osiguravačem zaključi ugovor o osiguranju u svoje ime i za svoj račun, obezbjeđujući se od neželjenog dejstva pokrivenih rizika;
Osigurani rizik – rizik pokriven osiguranjem, čije nastupanje u vidu osiguranog slučaja stvara osiguravačevu obavezu za isplatu odštete;
Osiguranje – udruživanje novčanih sredstava na načelima uzajamnosti i solidarnosti neodređenog broja lica, fizičkih i pravnih, u društvo za osiguranje koje se obavezuje da na osnovu toga isplati novčanu naknadu, sumu osiguranja ili učini što drugo nekom od tih ili trećim licima, u slučaju štete na imovini, uništenja ili oštećenja stvari, smrti ili povrjeđivanja lica, povreda tijela ili narušenja zdravlja, zbog nastupanja nekog određenog događaja koji se unaprijed nije mogao predvidjeti, odnosno čije se nastupanje nije moglo spriječiti ili izbjeći ili usljed proteka vremena, na osnovu ugovora o osiguranju (polise) i uslova koji su unaprijed propisani od društva za osiguranje;

Podosiguranje – postoji ukoliko je suma osiguranja, koju je u polisi odredio ugovarač osiguranja ili osiguranik manja od vrijednosti osigurane stvari.
Premija osiguranja – označava novčanu svotu koju je Ugovarač osiguranja ili Osiguranik dužan platiti kao naknadu za obezbjedjenje osiguravajuće zaštite.Ona zapravo predstavlja cijenu rizika. Izmedju premije i rizika postoji veoma uska povezanost. Visina premije utvrđuje se prema prosječnoj veličini rizika, čija se svaka promjena mora iskazati u promjeni premije
Procjenitelj štete – ovlašćeno lice sa strane osiguravača sa zadatkom procjene štete. Na izbor procjenitelja utiču vrsta oštećenog objekta, visina i priroda oštećenja i grana osiguranja.

Razdoblje osiguranja – vremenski raspon kao činilac merodavan za obračun premije i plativost odšteta kada se ugovor sklapa na tačno odredjeni rok, što je i najčešći slučaj . Osnovno razdoblje u praksi je, po pravilu, godina osiguranja, mada može biti i kraće-tromjesečno, mjesečno i sično, ali i duže.
Regres – opšteprihvaćeno pravilo u imovinskim osiguranjima, po kome na osiguravača, posle isplaćene naknade štete prelaze sve osiguranikove tražbine prema licu odgovornom za štetu i to u punoj visini naknade.
Režijski dodatak – dio premije osiguranja koji služi za pokriće troškova osiguranja, odnosno svih izdataka u vezi sa radom organizacije za osiguranje, ne računajući iznose namijenjene za isplatu štete niti za reosiguranje: razni materijalni, nematerijalni troškovi, zarade zaposlenih.
Rezerve – sredstva namijenjena pokriću budućih, često vanrednih potreba. Postojanje rezervi je neophodan preduslov poslovanja svakog osiguravajućeg društva.
Rezerva sigurnosti -  sredstva pomoću kojih osiguravač izvršava obaveze na osnovu ugovora o osiguranju onda kada su mu drugi izvori namijenjeni izvršavanju tih obaveza iscrpljeni.
Reosiguranik – Osiguravač koji prosledjuje, odnosno predaje dio svoga portfelja osiguranja u pokriće reosiguravaču. Drugi naziv za reosiguranika je cedent.
Reosiguranje – ustanova kojom osiguravač, na osnovu ugovora o reosiguranju, prenosi deo rizika na reosiguravača.
Rizik – u osnovnom značenju, riječ je o mogućnosti nastanka neželjenog, ekonomski štetnog dogadjaja koji, ako nastupi, stvara obavezu osiguravača prema osiguraniku iz zaključenog ugovora o osiguranju ili po zakonskim odredbama.
Rok prijave – kada se desi osigurani slučaj, osiguranik je dužan da to odmah prijavi osiguravaču ili njegovom zastupniku. Zakonom o obligacionim odnosima i opštim uslovima osiguranja daje se krajnji rok prijave (izuzev osiguranja života) u trajanju od 3 dana po saznanju o nastupanju osiguranog slučaja.

Samopridržaj – dio sume osiguranja ili štete čije osiguaravajuće pokriće obezbedjuje osiguravač i koji se ne predaje u reosiguranje.
Suma osiguranja -  novčani iznos koji se isplaćuje osiguraniku ukoliko nastupi osigurani slučaj. Predstavlja gornju granicu obaveze osiguravača ukoliko nastane osigurani slučaj.
Skadenca – dan nakon koga se osiguravač, zbog isteka osiguranja više ne nalazi u obavezi prema osiguraniku. Ovaj datum je naznačen u polisi osiguranja.

Šteta – nepovoljna promjena na imovini ili licu prouzrokovana nekim dogadjajem ili nečijom radnjom. Nastankom rizika i dešavanjem štete, ako su ispunjeni uslovi nametnuti ugovorom o osiguranju, stvara se osnovna osiguravačeva obaveza da osiguraniku, odnosno korisniku osiguranja isplati odštetu.
Štetni dogadjaj- zbivanje čijim nastankom dolazi do štete. Osiguravačeva obaveza po dešavanju štetnog dogadjaja nastaje ukoliko se on zbio tokom materijalnog trajanja osiguranja i ukoliko je pokriven uslovima osiguranja. Tačno utvrdjivanje trenutka nastanka štetnog dogadjaja može biti ponekad veoma važno za dokazivanje osiguravačeve obaveze.

Tarifiranje – primjena cjenovnika premija zasnovana na vrednovanju rizika kod pojedinaca ili organizacija. Obuhvata razvrstavanje rizika u tarifne grupe i primjenjivanje odgovarajuće premijske stope kako bi se obračunala premjerena premija osiguranja.
Tehnička premija – dio premije osiguranja koji služi za izvršavanje osiguravačevih obaveza po osnovu osiguranja.
Tehnička rezerva – spada u  novčana sredstva s kojima posluje organizacija za osiguranje i iz kojih izmiruje svoje obaveze. Prema našim zakonskim propisima, tehnička rezerva obuhvata rezervu prenosnih premija, rezervu šteta i rezervu za mnogobrojne i katastrofalne štete. Stvara se iz sredstava tekuće tehničke premije ili, u slučaju potrebe, i iz rezerve sigurnosti.
Trajanje osiguranja – vremenska dužina dejstva osiguranja. Ukoliko nije drugačije ugovoreno, ugovor o osiguranju proizvodi svoje pravno dejstvo počevši od 00 sati(dakle na iteku) ugovorenog početnog dana označenog u polisi osiguranja, pa sve do 24 sata poslednjeg dana ugovorenog roka. Trajanje osiguranja se, prema potrebi, može ugovoriti na odredjeni rok ili na neodredjeno vrijeme. 

Ugovarač osiguranja – pojedinac ili ustanova koja sa osiguravačem zaključuje ugovor o osiguranju, obavezujući se da plati odredjenu premiju osiguranja. Ugovarač ne mora uvijek imati pravo na nadoknadu iz osiguranja. U svojstvu i ugovarača i korisnika osiguranja javlja se jedno isto lice-osiguranik. Kod nekih ugovora o osiguranju osiguranik i ugovarač osiguranja su različite osobe.
Ugovor o osiguranju – odnosi osiguranja se zasnivaju ugovorom kao pravnim poslom, bilo da je riječ o dobrovoljnom ili obaveznom osiguranju. Ugovor o osigurnju stvara obaveze za obe ugovorne strane – osiguranik se obavezuje da plaća premiju osiguranja a osiguravač da snosi posledice ostvarenja rizika.

Vještačenje - postupak kojim se razrješavaju sve sporne i nejasne činjenice kod prihvatanja rizika u osiguranje, kao i procjene štete na osiguranom objektu, tjelesne povrede ili smrtnog slučaja kod osiguranog lica kada je potrebno stručno znanje vještaka, koji je izuzetno osposobljen i priznat u određenoj oblasti;
Vinkulacija – kod ugovora o osiguranju radi se o odredbi kojom se osiguranikovo pravo potraživanja potpuno ili djelimično prenosi na  neko treće lice;

Zakon o osiguranju – propis kojim se rješavaju brojna pitanja u vezi sa osnivanjem, poslovanjem i prestankom rada osiguravajućih organizacija koje se bave osiguranjem imovine i lica, kao i u vezi sa nadziranjem njihovog poslovanja;
Zakonska obaveza osiguranja – zakonskim odredbama nametnuta prinuda za osiguravanje. Kod nas je određeno zakonom da se obavezno osiguravaju vlasnici, tj. korisnici  motornih vozila, odnosno priključnih vozila za štete pričinjene trećim licima,  putnici u javnom saobraćaju od posledica nesrećnog slučaja, vlasnici, odnosno korisnici vazduhoplova za štetu pričinjenu trećim licima, vlasnici odnosno korisnici plovnih objekata za štetu pričinjenu trećim licima;
Zastupnik u osiguranju – zaključuje ugovore o osiguranju (izdavanje polise) u ime i za račun osiguravača;